Mali filmaši velike stvaralačke zrelosti

U središtu tematskog zanimanja 4. dana medijske pismenosti, što ih organiziraju Agencija za elektroničke medije i Ured UNICEF-a za Hrvatsku, uz druge partnere, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija i Ministarstva znanosti i obrazovanja, bio je utjecaj medija na mentalno zdravlje djece i mladih. Temi Mediji i moji osjećaji posvećen je i filmski natječaj za djecu i mlade na koji je pristiglo petnaest filmova u osnovnoškolskoj kategoriji i dvadeset četiri u srednjoškolskoj. Žiri je nagradio po tri iz svake kategorije, a svi su objavljeni na mrežnim stranicama Medijske pismenosti.

Posrijedi su zanimljiva, čak neobično spretno i stvaralački zrelo osmišljena i oblikovana ostvarenja koja uvelike nadmašuju moguću predrasudu o „početnički vježbovnim“ filmićima. Rese ih brojne vrline kakve gdjekad znadu izmaknuti i iskusnijim, profesionalnijim autorima, kao što su ekonomičnost izlaganja te maštovita sloboda izraza u konkretnom i u konceptualno-metaforičnom, a sve uz jasno čitljivu poentu, odnosno vodeću misao. Uočljivo je i povjerenje u gledateljevu mentalnu suradnju i dogradnju – autori se ne plaše da će biti nerazumljivi te da zbog toga moraju „sve nacrtati“. I još: filmovi su ozareni dječje-mladenačkom iskričavošću, unatoč tomu što ih većina ukazuje na negativnu stranu utjecaja medija na osjećaje i ponašanje djece i mladih.

Filmovi su objavljeni na mrežnim stranicama portala Medijska pismenost / Izvor Medijska pismenost

Animirani Utjecaj medija na život mladih sedmaša Karla Orešića iz OŠ Čučerje u Zagrebu, bez riječi, tek uz krckave šumove i jedva nazočnu jednoličnu glazbu, prikazuje dječaka koji, sam u kući, usredotočen na komunikaciju mobitelom, ne zapaža ništa drugo. U sivilu sobe ne jede, ne uči, leđima je okrenut prozoru kroz koji se šareni priroda. Gotovo nepomičan, s vremenom posivi i on sam, sve dok, snužden, ipak ne iziđe i ugleda prijatelja koji mu vedro maše. Film rese šarmantan crtež, nenametljivo logično a sugestivno kadriranje, izbor planova i kutova. Školski točno, ali ne i banalno. Ugođaj istodobne potištenosti i vedrine odlično je pogođen, a cjelina zrači nadom i bodrošću. Sve u minutu i pol. Nedvojbeno je zanimljiva i autorova popratna riječ, uz prijavu filma, u kojoj stoji: „Da nema YouTubea i ostalih društvenih mreža, ne bih zavolio multimediju, niti imao prilike naučiti kako animirati i urediti video.“

Podjednakim vrlinama zrače i igrani Zaokupljeni osmašice Vanje Kos iz OŠ Augusta Šenoe u Zagrebu, koji isto prikazuju uz podosta govorenoga teksta, za učeničkog odmora na školskom igralištu. Umjesto zajedno, učenici se igraju zagledani svaki u svoj mobitel. Radije nego stvarni nogomet, primjerice, dječak igra virtualni, osamljeno sjedeći. U ovom radu što niže slične, a dovoljno različite inačice iste situacije, osobito privlači gluma djece naturščika koja se zdušno, i očito se dobro samozabavljajući, predaju svojim ulogama.

Virtualna škola – iza kamere učenika 7. razreda OŠ Augusta Cesarca iz Ivankova, u režiji Karle Koštić, s lakoćom sljubljuje igrano, dokumentarno i eksperimentalno, podijeljenim ekranom simulirajući online nastavu, nastavu na daljinu, koja ne ide kako bi trebalo. Zaobilazeći pripovijedanje, nevoljnu kaotičnost uzrokovanu razdvojenošću učenika i raznovrsnošću ometalačkih čimbenika u svakom domu, ponajprije dočarava postupcima montaže i manipulacije slikom.

Igrani Zarobljeni Maje Šebelić, učenice 3. razreda Gimnazije Pula, jednostavno, ali precizno i znalački, montažno, kadriranjem i dinamiziranjem, uz primjerene glazbene naglaske i ugođaje, prikazuje klasičnu situaciju učenika današnjice. Ona ima najbolju volju učiti, no iz mobitela, koji mora biti na radnom stolu, neprestano dopiru zvučni i vizualni signali. Kako ih ignorirati? Je li ju naprava moderniteta nepovratno zarobila? To ćemo u završnici de facto doslovno vidjeti, a naravoučenije je jasno, iako ga moramo sami izvući.

Igrani film Debela si BTW Josipa Skledara i Jurice Nikolića iz Foto kino video kluba Zaprešić također se lakorukom uvjerljivošću poigrava jednostavnim trikovima i metaforikom fantastike, dok Prozor u zid Inke Eldan iz dramskog studija varaždinskog Gllugl teatra donosi odvažnu i začudnu, a čini se lakom rukom i opuštenim odnosom izrađenu mješavinu plesnog, fantastičkog, eksperimentalnog i obrazovnog.

Nepretenciozni, ali ne i nemarni, duhoviti, ali ne i neozbiljni, mladi filmaši ostvarili su radove koji stoje uz rame s djelima profesionalne kinematografije.